| Islamski Principi Halala i Harama
|
||||
Iz knjige: Halal I Haram u Islamu Autor: Dr. Jusuf el-Qaradawi Preveli: Dzemaludin Latic i Seid ef-Smajkic, muftija mostarski Izdavac: ISLAMICA, Sarajevo 1997 Sta je halal (dozvoljeno) a sta haram (zabranjeno) pitanje je koje se, mnogo prije dolaska islama, ticalo onih naroda na zemljinoj planeti koji su bili skrenuli sa pravoga puta i koji su napravili krajnju konfuziju dozvoljavajuci neke neciste i stetne stvari i zabranjujuci neke stvari koje su dobre i ciste. U tome su (bili) jednaki idolopoklonici i sljedbenici nebeskih knjiga. Ti su narodi bili strasno zalutali iduci nekad krajnje desno, a nekad krajnje lijevo. Na krajnje desnoj strani bili su asketski brahmanizam u Indiji i samonametnuto monastvo u krscanstvu. Kao izdanak iz ovih dviju nastale su druge religije utemeljene na principima mortifikacije, tj. prigusivanja strasti mucenjem tijela, apstinencijom od dobrih, lijepih stvari i izbjegavanjem nekih zivotnih uzitaka koje je Allah dzelle sanuhu (Uzvisen je On) omogucio Ljudskim bicima. Krscansko monastvo dostiglo je vrhunac u Srednjem vijeku kada je izbjegavanje lijepih i cistih stvari medu monasima, kojih je bilo na hiljade, doseglo dotle da se cak smatralo grijehom ukoliko covjek opere noge, a odlazak u kupatilo smatrao se zalobnim i pokajnickim cinom. Na krajnje lijevoj strani, mazdeisticki svjetonazor, koji se pojavio u Perziji, branio je potpunu dozvoljenost i insistirao da se ljudima dozvoli da uzmu sve sto pozele i da cine ono sto im pricinjava zadovoljstvo, cak i kada to navodi na krsenje onoga sto je nepromjenljivo i urodeno u ljudskom bicu. Arabljani predislamskog perioda, zvanog dzahilijjet, tipican su primjer konfuzije u pogledu odredivanja kriterija dozvoljenih i zabranjenih stvari i radnji. Oni su dozvoljavali konzumiranje opojnih pica, uzimanje visestrukih kamata, mucenje i maltretiranje zena i tome sl. Vise od toga: ljudski sejtani i dzini mnogima od njih u njihovim umovima ucinili su lijepim ubijanje rodene djece i oni su ih slijedili potiskujuci roditeljske osjecaje u svojim prsima. A Allah dzelle sanuhu o tome kaze: Mnogim mnogoboscima su tako isto sejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi cinili. Zato i njih i njihove izmisljotine ostavi! (El-En'am: 137). [Svi navodi ajeta uzeti su iz Prijevoda Kur'ana Besima Rorkuta.] Ovi sljedbenici idolopoklonstva izmislili su brojne impresivne argumente kako bi naveli roditelje da umore svoju djecu. Bilo je tu i straha od istinskoga ili umisljenog siromastva, srama zbog toga sto se nekome rodila kcer, dok se bliskost sa bogovima postizala zrtvovanjem sinova. Cudno je da su upravo narodi koji su dopustali ubijanje djece klanjem ili da ih zive sahrane uveli zabranu konzumiranja izvjesnih poljoprivrednih proizvoda ili mesa. Jos je cudnije da su ovakve zabrane smatrali sastavnim dijelom svoje religije pripisujuci ih Allahovoj odluci i religiji, ali je Allah dzelle sanuhu opovrgao njihove neistinite tvrdnje: Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zahranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" - tvrde oni -, "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati" Ima stoke prilikom cijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmisljajuci o Njemu lazi. A On ce ih sigurno zbog onoga sto izmisljaju kazniti (El-En'am: 138). Stavise, Kur'an razotkriva zablude onih koji su proglasili dopustenim ono sto je zabranjeno i obrnuto: Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajuci sta rade djecu svoju ubijaju i koji ono cime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreci neistine o Allahu, sigurno c'e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju sta rade (El-En'am:145). Kada se pojavio islam, bili su siroko rasprostranjeni zabluda i grijeh, pometnja i odstupanja kada je rijec o tome sta je halal a sta haram. Zato je jedan od temeljnih zadataka islama bio da uspostavi skup zakonskih principa i mjera. Na temelju ovih principa kasnije je uspostavljen kriterij prosudivanja sta je halal a sta haram. Ucenje islama uskoro je dokazalo svoju vrijednost. Tako je ovaj vitalni aspekt determiniran u skladu sa ispravnom perspektivom, a pravila koja se ticu halala i harama usposta vljena su na temelju principa pravednosti. Muslimanski Ummet (svjetska muslimanska zajednica) tako postaje Ummet koji stoji na poziciji izmedu ekstremistickih desnicarskih i ljevicarskih devijacija, "zajednica srednjeg puta" (ummetun wesatun), kako ga opisuje Allah dzelle sanuhu, koji ga je ucinio najboljim narodom koji se ikada pojavio na Zemlji. Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trazite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih, ima ih i pravih vjernika, ali, vecinom su nevjernici (Ali 'Imran: 110). |
 1.
Osnovni princip je dopustenost stvari
|
|||
