Kurban - Izraz odanosti Uzvisenom Allahu dz.s.

Iz knjige "Putokazi islama" - Mr Sefik Kurdic

Ebu Hurejre prenosi da je Muhammed `alejhis selam rekao:

"Ko ima mogucnosti da zakolje kurban pa ga ne zakolje, neka se ne priblizava nasoj musalli (mjesto gdje se klanja bajram-namaz)." (Prenose Ibn Madzdze, Ahmed i Hakim)

Kurban je propisan druge godine po hidzri, kao i zekat i oba bajram namaza. Njegovu utemeljenost nalazimo u Kur’anu, sunnetu i idzma`u.

Kurban je sunnet Allahovog poslanika Ibrahima `alayhis salam,…jedan od izraza zahvale Allahu dz.s. na mnogim blagodatima koje nam je podario, ali i sredstvo za otklanjanje ruznih i negativnih dijela koja se nataloze vremenom kod covjeka.

Pustanje krvi u vrijeme Kurban-bajrama je jedan od argumenata nase odanosti Uzvisenom Stvoritelju. Uz to, nasa zrtva, koju prinesemo toga dana u ime Njegovo, jasno asocira na nasu sveukupnu zrtvu na Njegovom putu. Ovim klanjanjem simbolicno se manifestuje najveca zrtva koju covjek moze uciniti, kao sto je to bio slucaj u primjeru Ibrahima a.s. On ne postavlja pitanje: Zasto, ja Rabbi, da zakoljem svog jedinca sina?! Naprotiv, Ibrahim a.s. to obavlja dragovoljno, uz punu prisebnost, zadovoljstvo i srecu.

Medjutim, Ibrahim a.s. prije nego sto pocne izvrsavati taj cin klanja, pita svoga sina za njegovo misljenje. Ne zbog toga da odulji cin, ne zbog toga da ne izvrsi Allahovu dz.s. naredbu niti zbog svoje slabosti, vec iz zelje da njegov sin taj cin klanja prihvati svjesno, da prihvati naredjenje uz pokornost i predanost kako bi time zadobio nagradu. Jer, svjesno prihvatanje odredjenog propisa zasluzuje nagradu. Ibrahim, a.s. otuda, zeli da njegov sin, kao i on, osjeti slast u pokornosti Uzvisenom Allahu dz.s. Kako se njegov sin odnosi spram toga? Da li ce izgubiti razum, odbiti naredjenje ili pobjeci sa mjesta klanja? Mozda bi se to i desilo da je slijedio logiku razuma: zasto zivot uzalud izgubiti?! Medjutim, njegov sin slusa logiku imana, povjerenja svom ocu, Poslaniku Allaha i logiku svjesnog pokoravanja Jedinom koji taj zivot daje. Pogledajmo njegove rijeci:

"Oce, radi onako kako ti se naredjuje!"

Ovo je kulminacija pokornosti, odanosti i svjesne poslusnosti svome Gospodaru. U njegovom odgovoru ne nelazimo ni jedan atom sumnje u ispravnost Ibrahimova a.s. postupka. Njegovo obracanje ocu sa rijecima: "Ja ebeti" oznacava ljubav i blizinu, iz cega se zakljucuje da ga i sam cin klanja i zrtvovanja ne uzbudjuje niti gubi zdravo rasudjivanje poslije jednog takvog saopstenja, cak njegov odgoj i ljubav prema roditelju dolazi do punog izrazaja: Ja ebeti…

Ismail a.s. je siguran da ce sva ta iskusenja izdrzati, ali on, opet sve prepusta Allahu:

"Naci ces me - ako Allah htjedne - strpljivim."

Odanost i povjerenje u svog Gospodara. Sve se Njemu prepusta. On se slusa. Njemu se potpuno pokorava.

To iskusenje je proslo. Ispit je zavrsen. Rezultat se vec pokazao. Cilj iskusenja se vec ostvario. Za Ibrahima a.s. i Ismaila a.s. Ovo iskusenje i ovaj ispit je preostao nama. Koliko smo mi spremni zrtovati, na Njegovom putu, od naseg komoditeta, nasih uzivanja, nasih prohtjeva?! Koliko smo mi u stanju primijeniti logiku pokornosti, odanosti i poslusnosti, a koliko opet svoju logiku razuma: "Pa je li to bas tako, zasto bas mene, zasto ciniti ono sto se ne slaze sa ljudskom logikom", itd., itd.? Posebno ovo vrijeme, nase sadasnje, trazi od nas zrtvu i samoprijekor. Da li cemo poslusati lekciju Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismaila a.s., ili ce ova lekcija, kao i mnoge druge ostati nenaucena i neprimijenjena?