Obmanjeni...

Imam ibn Qudaama al-Maqdisi

Obmanjeni ovim svijetom, Allahovim oprostom ili svojim djelima

Mnogi ljudi u zive u zabludi u pogledu ovog svijeta, govoreci: "Kes je bolji od kredita; ovaj svijet je kes, dok je iduci svijet kredit." Ovo je njihova zabluda, jer kes nikako ne moze biti bolji od kredita, osim ako je u pitanju jednak iznos. Covjekov zivot na ovom svijetu, prije nego on izdahne, zaista je nemjerljivi dio njegovog zivota, kad se uzme u obzir i iduci svijet. Onaj koji kaze da je "kes bolji od kredita" misli pod uslovom da je "kredit jednak kesu u iznosu." Ovo je zabluda nevjernika. A sto se tice onih koji su potopljeni u grijehe, dok je njihova vjera u vjecne istine i dalje ispravna, oni dijele dio ove obmane sa nevjernicima preferirajuci ovaj svijet, medjutim, njhov slucaj je laksi nego onaj od nevjernika, jer ce ih njihove osnove islamskog vjerovanja sacuvati od kazne koja vjecno traje.

Obmanjeni Allahovim oprostom

Drugi grijesnici su u zabludi govoreci: "Allah je Velikodusan, mi se jedino oslanjamo na Njegov oprost", dok nam uceni kazu da ako neko zudi za necim, on svojim djelima tezi ka tome, i da onaj koji se boji necega, on se toga kloni. Ko god se nada oprostu, a i dalje nastavlja sa losim djelima, zivi u zabludi. Covjek mora znati da je Allah, dzalla wa s~a`nuhu, uz Svoj veliku milost, strog u kaznjavanju, i da je vec odredio da ce nevjernici zauvijek ostati u Dzehennemu, iako Ga njihov kufr ne pogadja ni najmanje… Allah je ucinio da neki od njegovih robova prodju kroz ispite na ovom svijetu, iako ih je Allah `azza wa dzall u stanju otkloniti. Osim toga, u srca nam je usadio strah od Njegove kazne. Kako da ne budemo u strahu? Strah (od kazne) i nadanje (za nagradom) navode covjeka na radnju. To sto ne vodi ljude ka djelima je zabluda, sto je jasno iz cinjenice da ‘nadanje’ vecine ljudi njih navodi ili da nista ne urade ili da vise vole neposlusnost i nepokornost. Cudno je da su rani muslimani i radili i bojali se, dok se danas ljudi, iako su itekako losiji, osjecaju sigurno i mirno kao da oni znaju bolje o Velikodusnosti Allaha ta`aala, nego Poslanici i saalihuun (oni koji cine dobra djela). Kad bi se oprost mogao dobiti pustim zeljama, pa zasto su se rani muslimani umarali i toliko plakali? Ne kori li Allah zidove i krscane za ista drugo kada kaze: "I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: - Bice nam oprosteno! A ako bi im opet dopalo saka tako nesto, opet bi to cinili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi - a oni citaju ono sto je u njoj - da ce o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se!" [7:169]

Ova zabluda lici zabludi ljudi koji cine i dobro i lose, ali vise loseg, dok zamisljaju da su njihova dobra djela veca. Oni mogu dati dirham kao sadaku dok su na bespravan nacin zaradili mnogo vecu sumu, oslanjajuci se na tu darezljivost, sto je slicno stavljanju jednog dirhama na jedan teg, a hiljadu na drugi, nadajuci se da ce prvi prevagnuti. Ili, neki drugi misli da su njegova dobra djela vise od njegovih losih djela, zato sto on vodi racun samo o svojim dobrim djelima, a zaboravlja svoja losa djela i svoje grijehe. Npr., on kaze: "Astaghfir Allah" [Nek mi Allah oprosti] i "Subhan Allah" [Allahu je slavljen i iznad je nesavrsenstava i mana koje mu nevjernici pripisuju] sto puta dnevno, a onda provede ostali dio dana ogovarajuci muslimane, imajuci u vidu nagradu za "Subhan Allah", "Astaghfir Allah", zaboravljajuci kaznu za ogovaranje i
zabranjeni govor.

Otklanjanje zabluda

Ako neko prigovara da nisam pomenuo ni jednu radnju koja u sebi ne sadrzi zabludu i obmanu, odgovor je da uspjeh u buducem zivotu zavisi o sljedecoj stvari: jacanju svog srca. Svako je u stanju da ojaca svoje srce osim onaj koji nije iskren. Kada bi covjek bio zauzet onim svijetom kao sto je sa ovim, on bi sigurno bio u stanju da to ostvari. Rani muslimani su uspjeli, sto je slucaj i sa onim koji su ih uistinu slijedili.

Tri stvari koje mogu pomoci covjeku da se otarasi zabluda:

• Um, istinsko svjetlo pomocu kojeg je covjek u stanju da spozna realnost stvari oko njega.
  
• Znanje, pomocu kojeg covjek spozna sebe, svog Gospodara, svoj zivot na ovom svijetu i svoj zivot na iducem svijetu.
  
• Ucenje, pomocu kojeg je covjek u stanju da iz svojih gresaka nauci ono sto ce ga pribliziti i uputiti ka Allahu ta`aala.

Kada covjek ucini sve ovo, mora da bude obazriv da ga Sejtan ne prevari i da ga ne ucini od onih koji zele da budu lideri i vodje, ili od onih koji se osjecaju sigurnim od Allahovog Plana. Strah nikada ne smije biti odsutan iz srca vjernika. Neka nas Allah zastiti od zabluda i uputi nas da zavrsimo svoje zivote u dobru. Uistinu, on je blizu (sve cuje) i odgovara na dove vjernika.