Iz posljednjeg poglavlja knjige "Dileme oko Islama" - Sta Dalje?
Prof. Muhammed Qutb
Sta treba da ucinimo za ostvarenje idealnog Islama? Saglasavajuci se da je Islam najbolji sistem koji postoji i da je, kako to pokazuje nas istorijski, geografski i medjunarodni polozaj, Islam nase jedino sredstvo da ponovo zadobijemo cast, vodstvo i drustvenu pravdu na ovome svijetu, pitamo se gdje je put koji vodi do ostvarenja islamske ideologije u jednom svijetu koji je neprijateljski raspolozen prema Islamu i u prisutnosti diktatorskih vladara u nekim muslimanskim zemljama koji se bore protiv Islama cak zesce nego sto to cine njegovi neprijatelji izvana?
Da, gdje je put? Sta treba da ucinimo? Odgovor je da postoji samo jedan jedini put da se postigne islamski cilj koji je vazio uvijek i za sve pokrete, koji su se pojavljivali u ljudskoj istoriji, a taj je u jednoj rijeci: V J E R A.
Ono sto je pomoglo prvim muslimanima, to je bila istinska vjera. Ona jos uvijek ostaje jedina snaga koja moze pomoci njihovoj sadasnjoj generaciji. Stanje i polozaj muslimana danas ni malo se ne razlikuje od onoga kod prvih muslimana. Oni su bili upravo saka ljudi, ali su bili izasli da se bore protiv dvije najsnaznije i najoholije drzave onog vremena, Rimske imperije na jednoj i Perzije na drugoj strani. Oba protivnika bila su daleko nadmocnija od njih u ljudstvu, materijalnom bogatstvu, ratnoj vjestini, vojnoj znanosti i politickoj pronicljivosti. Ali, uprkos ovome, dogodilo se cudo i saka muslimana nadvladala je i Cezare i Kserkse za manje od pola stoljeca. Oni su osvojili njihove ogromne teritorije, koje su se protezale od Indijskog okean do Allah. Kako se dogodilo ovo cudo?
Nikakvo materialisticko tumacenje istorije ne moze objasniti ovo cudo. Jedino cime mozemo odgonetnutii ovu misteriju je vjera i samo vjera. Istinska vjera bila je ona koja je ucinila da jedan od ovih prvih muslimana ustane govoreci: "Zar nije istina da se nista ne nalazi izmedju mene i raja osim da odem i ubijem nevjernika koji se bori protiv muslimana, ili da on ubije mene." I onda, govoreci ovo, on bi napredovao preme bojnom polju tako radosno kao da ide u narucje svoje mlade. Ili bi on uskocio u bojno polje govoreci svojim protivnicima: "Zar ne ocekujete za nas samo jednu od dvije najbolje stvari: pobjedu ili mucenicku smrt?" To je taj jedini put do ostvarenja nasih ciljeva kao sto je i ranije uvijek bio za svaki drugi pokret koje je nastao u istoriji.
Ima ljudi koji nas pitaju, neki zbog neiskrenosti a neki zbog svog defeitistickog mentaliteta, gdje je oruzje za svoju svrhu. Oruzje? Da, zaista nam je potrebno oruzje, ali me ne smijemo predvidjeti cinjenicu da prva i najvaznija potreba za nas nije oruzje, jer oruzje samo ne moze u ovom pogledu ni najmanje pomoci jednom narodu. Za vrijeme posljednjeg rata Talijani su posjedovali najefikasnije i najsmrtonosnije oruzje, ali ga ipak nisu mogli sacuvati niti su njime moglo postici bilo kakav uspjeh. Oni su se istakli u jednoj stvari: u bjezanju s bojnog polja i ostavljanju cjelokupnog svog oruzja svojim protivnicima. Ono sto im je trebalo nije bilo oruzje nego vjera i odusevljenje.
S druge strane, nailazimo na slucaj da je saka nadahnutih boraca, cija ukupna snaga nije premasivala, u najboljem slucaju, stotinu ljudi i ciji povremeni nocni upadi nikada nisu ukljucivali vise od sest do sedam ljudi u jednoj grupi, tako uznemiravala vodje senilnog carstva da su oni vise voljeli ostaviti zemlju ovoj saci ljudi nego pobijediti ih. Ova vjerom nadahnuta skupina boraca nije posjedovala smrtonosno oruzje; nije imala tesku artiljeriju, mlazne avione, niti oklopna kola. Borila se obicnim revolverima, topovima i puskama, ali je imala jedno daleko smrtonosnije oruzje od onog koje je posjedovao njihov neprijatelj: posjedovala je vjeru! Imali su u sebi duh koji je imala prva saka muslimana koja se borila na Bozijem putu ubijajuci nevjernike ili gineci. Eto kako su uspjevali protiv tako velike fizicke nadmoci neprijatelja.
..Nastavit ce se, in shaa' Allah.