Zuhd na dunjaluku
Mr. Sefik Kurdic

"BUDI NA DUNJALUKU KAO STRANAC ILI PUTNIK." 
(Prenosi Buhari)

Ovim rijecima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iznijet je islamski stav u pogledu covjekovog zivljenja i ponasanja na ovom svijetu.  Najbolji komentar dao je sam prenosilac ovog hadisa Ibni Omer, r.a.:  "Kada omrknes ne ocekuj svanuce, a kada osvanes- ne ocekuj smrknuce. Iskoristi zdravlje prije bolesti a zivot prije smrti."  Lejs dodaje u svojoj predaji:  "... i smatraj sebe medu mrtvima."

Poredenje, kao nacin izrazavanja u svom obracanju Ummetu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrebljava na mnogo mjesta.  U ovom hadisu Alejhisselam ukazuje na vaznost naseg bitnijeg nevezivanja za ovaj svijet, obzirom da je nas cilj u povratku Apsolutnome, a ovaj svijet je samo "ahiretska njiva".  Naravno, ovo poredenje sa strancem, koji nema mjesta gdje bi se skrasio niti poznanika na koga bi se oslonio, dovoljno govori o nacinu covjekovog ophodenja i saobracanja sa ovim svijetom i onim sto je na njemu.  Jos eklatantniji primjer je putnika, koji prolazi kroz odredena podrucja, bez stalnog boravka u njima, da bi stigao na odredeni cilj kome se uputio.

Imami - Nevevi, r.a., komentarisuci ovaj hadis, veli: "Nemoj smatrati ovaj svijet svojom domovinom niti se vezivati za njega kao sto se ni stranac ne vezuje za stranu zemlju u kojoj trenutno boravi." Abdullah b. Mesu'd, r.a., kaze:

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spavao na hasuri a kada je ustao vidjeli su se tragovi hasure na njegovom tijelu.  Rekli smo:  "Allahov Poslanice, da ti napravimo prostirku!"   Rekao je:  "Sto se tice mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahac koji se zadrzi u hladu ispod stabla a zatim ode i ostavi ga. "  (Prenose Tirmizi, Ahmed, Ibn Madzdze, El-Hakim, Ebu Davud, Et-Tajalisi i dr.)

Imami Gazali, r.a., u svom djelu "Minhadzu-l-abidin" veli: "Zuhd postoji i u halalu i u haramu.   U haramu je zuhd - farz, a u halalu - nafila.  Uzmi od dunjaluka samo ono sto ti je neophodno a ostavi uzivanje za dzennet, jer je to kuca uzivanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova".

Abdullah b. Mubarek, r.a., je bio upitan:  "Ko su kraljevi?"   Odgovorio je:  "Zahidi - oni koji nisu vezani za ovaj svijet!"

Pogresno je misljenje da je zahid onaj covjek koji nema imetka.  Naprotiv, u islamu se gornja ruka - ona koja daje, smatra vrijednijom od donje - one koja uzima.  Ko bi davao zekat, zekatulfitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala?

Sufjan Es-Sevri r.a. je upitan: " Da li bogat covjek moze biti zahid?" Odgovorio je: "Da.  Ako bude iskusavan - pa se strpi, i ako zadobije blagodat - pa zahvali!"

Dakle, znacenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokusaj vjernika da sprijeci dunjaluk i dunjalucke interese da prodru i okupiraju njegovo srce.  Vjernik moze biti i milijarder, ali da ostane zahid, sto potvrduje Sufjan Es-Sevri sa primjerom jednog covjeka koji je zelio posjetiti jedan grad na Zapadu islamskog halifata. Njegov susjed koji je bio vrlo siromasan, zamolio ga je da posjeti njegovog prijatelja u tom gradu i prenese mu selame, naglasivsi da mu je taj prijatelj jedan od evlija (dobrih ljudi).  Ovaj je to prihvatio i dosavsi u taj grad, potrazio je spomenutog covjeka i vrlo se iznenadio kada su ga uputili ka dvorcu.   Ipak, smatrao je da je taj covjek, mozda sluga u tom dvorcu.  Medutim, kada je pred njega izasao covjek u raskosnom odijelu, predstavljajuci se kao prijatelj njegovog susjeda, iznenadenju nije bilo kraja.  Pomislio je: "Subhanallah, covjek-evlija, a u dvorcu i raskosnoj odjeci?"  Iznenadenje nije ni prestalo a taj covjek mu je rekao, da prenese selame svom susjedu i da mu kaze da umanji svoj interes za dunjalukom i da prestane konstantno misliti na njega.  Nije mogao doci sebi.  Kada se vratio njegov susjed je zaplakao i rekao:  "Istinu je rekao moj brat.  Kod njega je dunjaluk ostao samo na vanjstini i nije prodro do njegova srca niti zaprljao njegov iman. Kod mene je, na zalost, dunjaluk usao u srce i stalno mislim o njemu!"

Na kraju, spomenimo slucaj Davuda i Sulejmana, a.s., koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskos nisu okupirali njihovo srce. H. Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman b. Awf, r.a., i dr. ashabi su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga ulozili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujuci citirani hadis- o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi.

Sto se tice nas - prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da cemo u njima vjecno zivjeti ili se osjecamo strancima i putnicima?! Zapitajmo se: putujemo li?!